Đorđo Stanišić iz Doboja napisao je pjesmu povodom Dana Republike Srpske, a njegova unuka Maja Banović poslala nam je njegove stihove.
Tamo gdje se pjeva
od Vardara pa do Triglava
zagrljena Drinom, Savom,
Sanom i Vrbasom
rođena je Republika naša.
Tu se igra, tu se pjesme ore
Od Kozare pa do Fruške Gore.
Izlivena sa vrhovima plavim
mirno plovi moja Bosna
prema rijeci Savi.
A u srcu kao gorska vila
Ozren gora, Trebava i
prelijepa Posavina.
Okićena kao grudi djevojačke
dvije božanske lijepotice
bijela Јahorina i zelena Romanija.
Kao razigrani vodopadi
zaliveni i opijeni vinom
cvijetaju i rastu Bileća,
Nevesinje i prelijepo Trebinje.
A na Drini, dva su grada
koje spaja viječna kamena
Gromada.
Ko rumena zora
Krajina se budi,
ulicama cvijetnim
vatromet je boja.
Procvijetali božuri crveni,
jorgovani plavi
i tulipani bijeli.
Na sve strane manastrirska
zvona zvone,
slobodarske vatre gore,
Od Kastela pa do Svete Gore.
Počivajte u miru
izginula braćo.
Republika Srpska,
srećno će da živi
i viječno da sija
na grobovima vašim.
