Sveti Nikola je bio episkop Mire Likijske u Maloj Aziji u tadašnjem Rimskom carstvu, a danas u Turskoj. Živio je u 4. vijeku u gradu Mira.
U čitavom hrišćanstvu se poštuje kao svetitelj i čudotvorac.
Nikoljdan se proslavlja 19. decembra i kod Srba spada u slavu sa najvećim brojem svečara. Hrišćani vjeruju da je Sveti Nikola čudotvorac i da se mnoga čuda dešavaju od njegovih čudotvornih moštiju iz kojih neprestano izbija sveto miro, kojim se liječe bolesnici.
Ovaj svetitelj je spašavao nasukane i izgubljene brodove, pa se smatra zaštitnikom moreplovaca. Zbog toga ga mornari često pozivaju pri opasnim situacijama ili brodolomima.
Na ovaj datum su sve lađe, gdje god se nalaze, bacale svoja sidra i do sutradan mirovale, odajući slavu ovom svetitelju. Uoči praznika se često zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put.
Svojim čudesnim moćima Sveti Nikola pomaže svakom ko mu se obrati za pomoć u bolesti, nemoći i duševnoj patnji.
Uz pomoć njegove molitve, slijepima se vraća vid, hromi prohodaju, a gluvima se vraća čulo sluha. Prema predanju iz naših krajeva, upravo je Sveti Nikola povratio vid slijepom srpskom kralju Stefanu Dečanskom.
Tokom vijekova, Sveti Nikola je postao jedan od najomiljenijih svetaca i za njega se vezuju mnogi običaji opstali iz davnina. Na ovaj dan, prema tradiciji, nikako ne valja prati veš, čistiti kuću i raditi bilo kakve kućne poslove.
Konzumiranje mrsne hrane na ovaj praznik ne dolazi u obzir – budući da je u toku veliki Božićni post, ignorisanje obaveznog posta je strogo zabranjeno!
U nekim krajevima održao se i običaj darivanja djece jer je Sveti Nikola i njihov zaštitnik. Zato, ako su vam mališani bili dobri, obradujte ih nekom sitnicom – njih ćete usrećiti, vama će biti lijepo, a i narod kaže – valja se.
