Nova povlastica za budžetske radnike u Republici Srpskoj: Ostali neka se snalaze sami!

Miona Graorac, magistrica aktuarstva (matematika osiguranja), a radi na poziciji aktuar, Odjeljenje za aktuarstvo i “risk” menadžment Uniqa Holdinga u Beču za BUKU govori o penzionom sistemu, dodatnoj penziji koja je u žiži javnosti i održivosti ovakvog sistema penzija koji je prisutan na našem prostoru.

Kada govorimo o klasičnoj penziji za koju poslodavci uplaćuju doprinose i dobrovoljnih penzionih fondova Miona nam kaže da postoji nekoliko glavnih razlika ova dva sistema, mada ona kaže da je važno povući paralelu i sa “privatnom penzijom” klasičnog životnog osiguranja.

“Klasična penzija se zasniva na principu međugeneracijske solidarnosti. Dakle, doprinosi koji se danas za postojeće radnike uplate u penzioni fond, isplaćuju se postojećim penzionerima, dok kod privatne penzije svaki čovjek uplacuje za sebe. Kod klasicne penzije, po ostvarenju prava na penziju, obračunati iznos je garantovan. Sličan sistem je i kod klasičnog životnog osiguranja gdje se uplaćeni novac ulaže, ali rizik ulaganja snosi osiguravajuća kuca, dok dobrovoljni penzioni fond posluje na principu da članovi ravnomjerno učestvuju u riziku ulaganja, a u slučaju lošeg poslovanja, garantovan im je iznos od 50% svih neto izvršenih uplata i godišnji prinos od 0,1% nakon odbijanja troškova. Iznos garantovanih sredstava na individualnom računu člana fonda zavisi od dužine perioda ulaganja u Fond, visine uplata, kao i broja uplata i broja isplata iz Fonda”, kaže za BUKU Miona Graorac.

Ona kaže da su države koje su zaista bile zainteresovane da naprave dobru reformu penzionog sistema i da koncept privatnih penzija zaživi, garantovale stanovništvu razliku novca u slučaju da dobrovoljni fondovi posluju sa gubitkom, dok kod nas to trenutno nije slučaj.

“Kada bankrotira banka to je veliki problem za radno sposobno stanovništvo, koje se nekako snađe, ali kada bankrotira penzioni fond, socijalni problem je mnogo veći, jer to najviše pogađa stare i osobe sa inavliditetom koji nemaju način da tu situaciju riješe. Po ostvarenju prava na penziju, kod klasične penzije i klasičnog životnog osiguranja, penzija se isplaćuje do smrti bez obzira koliko dugo će čovjek da živi, dok se kod dobrovoljnog penzionog fonda isplaćuje tzv. ‘programirana isplata’ dok se ne isplati ono što je u njega uloženo. Dakle, ako je čovjek uštedio na primjer 12.000 KM, i penzija mu je 100 KM mjesečno (1200 KM godišnje), a živi još 15 godina, kod klasicne penzije i osiguranja dobijaće novac do smrti (18.000 KM ukupno) jer rizik smrtnosti nije na pojedincu, a kod dobrovoljnog penzionog fonda, isplate će stati kada se isprazne uložena sredstva (u desetoj godini). Takođe, u oba slučaja privatne štednje, iznos se može uzeti u cijelosti po ostvarenju prava na penziju”, ističe naša sagovornica.

Dodaje da se za razliku od klasične penzije, kod dobrovoljnog penzijskog fonda, pravo na isplatu stiče sa 53 godine starosti i minimalno 5 godina uplaćivanja sredstava, ili sa 58 godina starosti bez obzira na period uplate, a u slučaju smrti, do tada akumulirani iznos, može da se naslijedi.

Vlada RS još je u julu odlučila da će se svim zaposlenim koji su prijavljeni na neodređeno i koji primaju platu iz budžeta mjesečno uplaćivati 20 KM za dobrovoljno penzijskog osiguranje. Ovo je odluka Vlade koja se odnosi samo na budžetske radnike, pa smo Mionu pitali koliko je ova sama odluka diskriminatorna u odnosu na ostale radnike, imajući u vidu da kod nas budžetski radnici imaju sve moguće privilegije.

“Ovakva odluka Vlade, ako Vladu ne posmatramo samo kao poslodavca koji konkuriše na tržištu rada, je priznanje da je svjesna problema sa penzionim sistemom i želi da napravi iskorak ka bavljenju tim problemom. Ali u načinu pristupa rješavanju tog problema ponaša se diskriminatorski u smislu da samo za svoje radnike izdvaja dodatna sredstva od 20 KM mjesečno koji će biti usmjereni u penzije, dok su porezi obavezni za sve. Svi drugi radnici će morati da snalaze sami. Sa druge strane, ova odluka je diskriminatorna prema izboru ustanove prema kojoj se sredstva plasiraju, jer radnici nemaju izbor gdje će svoj novac da ulažu, kao i prema drugim poslodavcima koji bi uz sve postojeće fiskalne namete morali da izdvoje dodatna sredstva kako bi kao poslodavac konkurisali Vladi i radnicima ponudili iste uslove”, pojašnjava Miona.

FOND PIO NIJE ODRŽIV

Kada je riječ o trenutnom penzionom sistemu u RS naša sagovornica kaže da je svima jasno da jedan sistem u kome jedan radnik zarađuje platu za sebe i penziju za još jednog penzionera, kakav ima Fond PIO nije održiv već sada bez pomoći iz budžeta.

“Veliki procenat stanovništva neće moći da dobije penziju zbog neispunjenja potrebnog minimuma radnog staža, ili će ta penzija biti isuviše mala zbog malih doprinosa iz niskih prosječnih plata. Većini stanovnistva je preskupo da od preostale plate, nakon izmirenja svih doprinosa i obaveza, dodatno štedi za privatnu penziju, a kako stvari trenutno stoje, mladi ne mogu očekivati da će njihovu penziju da zarade neki budući radnici kojih je sve manje. Prvi korak ka sistemskom rješenju nažalost nije petljanje u odluku u čiji privatni fond će da se štedi, što je zaista jedinstven slučaj u evropskoj praksi. Te sistemske promjene su izuzetno dugotrajne i osjetljive, ali ako je Vlada opredjeljena da zadrži ovo malo radno sposobnog stanovništva i stvori povoljnu poslovnu klimu za jednu kvalitetnu sanaciju penzionog sistema, kao i u svim ostalim zemljama ona mora da bude nosilac promjena”, pojašnava Miona.

Na kraju razgovora Mionu smo pitali da li građani treba da se boje za svoje penzije. Ona kaže "ne".

“Ne treba da se boje, jer strahom smo stigli do ovdje, i tačno je, može gore. Građani treba da galame dok ih se ne čuje. Ako već hoće da se boje, neka se boje da će otjerati djecu, koja se dijele na one koji rade, ali neće imati penziju, i one nezaposlene koji žive od roditeljske penzije. Pa hajde da ovaj put ne radimo isto i očekujemo drugačiji ishod. Hajde da shvatimo da postoje mnogi isprobani sistemi, mnoga iskustva iz kojih možemo da pokupimo najbolje, da je penzioni sistem živa stvar, koja se mijenja, koja se rješava, pa ako je i ova nespretna ili nesretna Odluka Vlade bila povod da se o tome priča, ali da se krene u nekom boljem pravcu, pozdravljam je. Smatram da Republika Srpska ima mnogo kvalitetnih i stručnih ljudi koji mogu da osmisle sjajna rješenja, ali i oni moraju da galame sa nama. Jer svi smo mi budući penzioneri”, kaže na kraju razgovora Miona Graorac.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!