FROZEN (I JA) ILI: Kako jedna toalet rolna može zalediti svijet!

Lovci u mutnom.

Elem, gledale smo crtić, više stotina puta.
Pjevale, igrale, maskirale se. Zabavno, inspirativno, nema šta.
Pozitivno.

Onda, ostavim dijete u 16:00 časova na dječiju rođendansku zabavu u popularnoj igraonici, dođem u 18: 00 i kući idem sa- Elzom.
Vidim, nisam jedina.
Sve mame vode Elze sa iscrtanim plavim i bijelim pahuljama na obrazima.
Sa izuzetkom nekog Spajdermena.

Kući soba, zidovi. Oblijepljeni ledenim sestrama i Olafom.
Pa onda sveske, , kape, maice, patikice, narukvice, puzzle...
Gledaš, jedeš, živiš Elzu i Anu.
Da se zalediš!

Hajd' kontam, euforija crtanim likovima uvijek je bila prisutna tokom odrastanja.

Ali, marketinški vrhunac moje dječije euforije bijahu samoljepljive sličice sa likom Sare Kej, a danas je to-Frozen rukavica!
Oduševljenje!
Kćerka vidjela, šta vidjela, isprobala! Ledila sve oko sebe! Kod drugarice.

Dosjetim se da rukavicu preuzmem u svoje ruke i da prevarimo marketinšku “patku” ovog giga brenda tako što ćemo je same napraviti. (U pitanju je sprej-bočica sa vještačkim snijegom koja je pričvršćena za dječiju ruku i ukrašena odgovarajućim motivima, a cijena-pa recimo da umjesto nje možete kupiti 140 sladoleda koji koštaju 0,50 KM!)

I tek tada, crtajući pahulje na plavoj rolni od toaleta i ukrašavajući obični komad bijele hartije ledenicama, dakle na putu stvaranja, kreiranja, maštanja, otkrijem i shvatim koliko NIMALO novca je potrebno da bi se zadovoljila nametnuta dječija glad za aktuelnim.

Sve što je potrebno jeste: sekunda moje duše otrgnuta od rutine umorne svakodnevnice.

Za osmijeh i sjaj u dječijim očima nakon prvog ispaljivanja snijega (tečnosti za suđe promućkane sa vodom).
Za kratkotrajnu sreću.

Neprocjenjljivo, zar ne?