Logo
Odštampajte ovu stranicu

MOJI SAPUTNICI: Nikola Davidović - Progonstvo - i prokletstvo i blagoslov

FOTO: Dobojski Info | MOJI SAPUTNICI: Progonstvo - i prokletstvo i blagoslov FOTO: Dobojski Info | MOJI SAPUTNICI: Progonstvo - i prokletstvo i blagoslov

Nikola Davidović je rođen 1937. godine u Banjaluci i u ranom djetinjstvu preselio je u Doboj. Stanovao je u internatu i privatno u naselju Usora gdje su živjeli Slavka i Teufik Pašić, roditelji Feliksa Pašića. Još od prvog razreda gimnazije trojica drugova - Feliks Pašić, Nikola Davidović i Ferid Čehić, potonji novinari, pisci i publicisti, postali su nerazdvojni

Dva stoljeća - dvadeseto i dvadeset prvo: to je vrijeme stradanja, ratova, pustoši, ubijanja, siromaštva, progonstva, zbjegova, pogotovu na Balkanu. Samo nekoliko godina u Jugoslaviji se živjelo u miru i u nadi da se zla neće ponoviti. Progonstvo nije novijeg datuma i seže hiljade godina unazad. Ponekad se za iseljenike i prognanike kaže da su dijaspora i to je riječ koja dolazi iz grčkog jezika i znači rasipanje sjemena, sijanje, ili kako reče bosanski i hrvatski, bolje rečeno jugoslovenski pisac Miljenko Jergović "rasejanje, ta lijepa srpska riječ". Ova riječ možda i jeste lijepa, ali onaj ko je prisilno rasejan, protjeran, izgnan ili prognan zna koliko je u njoj ljepote. Vjerovatno je to najbolje okarakterisao jedan moj prijatelj koji se vratio poslije odmora u Bosni: "U Bosni je ljepše, u Americi bolje".

Pošto je krajem osamdesetih godina 20. vijeka bio na "listi ignorisanih" u Zadru, ne znam kako se u egzilu od 1989. godine osjećao moj prijatelj prof. dr Nikola Davidović, nekadašnji stanovnik Doboja, Beograda, Zadra i Pariza, i da li mu je bilo ljepše u gradu na tri rijeke u Bosni, ili na Kalemegdanu, na ušću Save u Dunav, ili na obali Jadrana; ili, bolje, u gradu svjetlosti i dan-danas jednoj od najljepših prestonica u svijetu. Možda je odgovor dala profesor dr Aleksandra Vraneš sa Filološkog fakulteta u Beogradu, glavni urednik edicije "Srpski pisci u dijaspori", koja je započeta romanima Nikole Davidovića, kad je u predgovoru za treće izdanje romana "Progonstvo" napisala "Progonstvo - prokletstvo ili blagoslov?". Progonstvo je bolna i teška sudbina svakog čovjeka, život između sna i jave, između utjehe i ljepote. To je dug put od kuće do tuge, od spokoja do nemira, od neizvjesnosti do čežnje...

I baš u progonstvu, u Parizu, nekim čudnim blagoslovom Nikola Davidović ispisao je svoj najznačajniji i najveći roman pod imenom Amnezija na 1584 stranice! Za Amneziju u dva toma i sve romane Nikole Davidovića ugledni univerzitetski profesori, kritičari i teoretičari književnosti - dr Aleksandra Vraneš, prof. Zorica Ivković Savić, prof. Uroš Korlat, dr Ljiljana Marković, dr Bojan Đorđević, dr Tode Čolak - napisali su da su to knjige koje spadaju u sam vrh srpske i jugoslovenske književnosti. To su "djela svojevrsnog modernog senzibiliteta koja u sebi nose izuzetne dubine i snagu najbolje jugoslovenske proze poslije Drugog svjetskog rata". Vjeran svojoj misli da je "istorija na svim nivoima prognala čoveka" i da smo stalno pred pitanjem otkuda dolazi čovjek, kuda ide, pisac je u vječnom traganju za "utočištem pojedinca u bezosećajnom svetu" i kaže da je i sam "život progonstvo". Prof. dr Ljiljana Marković u prikazu romana Amnezija je napisala da Nikola Davidović "ignoriše istoriju, zaobilazi nacionalne, državne, verske posebnosti fokusirajući kod čoveka samo četiri osobine koje smatra božjim: emociju, mišljenje, spoznaju i maštu". To potvrđuje i rečenica Nikole Davidovića: "Nije spoznao svet ko se ne prepozna u sebi". Pisac pet romana Apostoli, Progonstvo, Šema, Iluzija i Amnezija rekao je da je "Amnezija nastala mimo moje volje. Želeo sam da se sećanje ponavlja iz generacije u generaciju, da se danas umre, da smrt ništa ne uništi, nego da sve obnovi, a to može da se dogodi u stvaralaštvu". Sva djela Nikole Davidovića su umivena darom obrazovanog i talentovanog pisca bogate i raskošne stvaralačke prirode.

Profesor Zorica Ivković Savić napisala je da proza Nikole Davidovića "nosi boje, ljepote, mirise, shvatanja i emocije svoga zavičaja".

Nikola Davidović je rođen 1937. godine u Banjaluci i u ranom djetinjstvu preselio je u Doboj. Stanovao je u internatu i privatno u naselju Usora gdje su živjeli Slavka i Teufik Pašić, roditelji Feliksa Pašića. Još od prvog razreda gimnazije trojica drugova - Feliks Pašić, Nikola Davidović i Ferid Čehić, potonji novinari, pisci i publicisti, postali su nerazdvojni. Najčešće su dolazili kod majke Slavke, rođene Splićanke, na ručak gotovo svakog dana i redovno na praznike. Bili su česti gosti i kod Ahmeta Čehića koji je svojim prijateljima govorio: "Ovo su moja tri sina: Feliks, Nikola i Ferid". Upravo ova tri mladića, zatim Kasim Deraković i Senad Malohodžić osnovali su Klub mladih pisaca u Doboju 1955. godine i formirali dvanaest literarnih sekcija u kojima je bilo oko 250 članova. Organizovali su 43 književne večeri širom Jugoslavije: u Splitu, Sisku, Tuzli, Brčkom, Gradačcu, Maglaju, Tešnju, Gračanici, Tesliću, Požarevcu...

U povratku iz Požarevca, u putničkom vozu iz Beograda za Vinkovce mladi pisci priredili su književnu predstavu za učenike Medicinske škole iz Banjaluke koji su se vraćali sa ekskurzije po Srbiji. Učenici i profesori aplauzima su pozdravili pjesnike i prozaiste iz Doboja. Neko je uz stihove zasvirao i na gitari i u vozu su se čule sevdalnike koje je pjevao Ferid Čehić. Igrom sudbine, među učenicama je bila i Zineta Bošnjak iz Bosanske Gradiške koja će postati i supruga Ferida Čehića čijem će prvom sinu ime nadjenuti baš Nikola Davidović. Kada mu je Ferid saopštio da je dobio sina, Nikola je rekao neka se zove Gorun; neobično ime koje po legendi simboliše najbolju vrstu hrasta.

Svoju karijeru spisatelja Nikola Davidović je počeo u novinarstvu.

Bio je dopisnik "Politike" i Radio Sarajeva iz Doboja, sarađivao je i u regionalnom listu "Glas komuna" i objavljivao prve književne radove u studentskim listovima. Počeo je da studira književnost i francuski jezik u Beogradu, ali se zbog bolova u nogama morao preseliti u toplije krajeve, u Zadar, gdje je završio Filozofski fakultet. Doktorirao je na djelu "Proljeća Ivana Galeba" Vladana Desnice. Bio je filozof, profesor, erudita; bavio se izdavaštvom, postao je i urednik uglednog časopisa "Zadarska revija".

Prilikom jedne od rijetkih posjeta Doboju dugo smo razgovarali o pisanju, poeziji, prozi, časopisima, nama dragim piscima Ivi Andriću, Meši Selimoviću, Milošu Crnjanskom, Vladanu Desnici, Miroslavu Krleži, Danilu Kišu... Nikola je Feridu i meni rekao da su neki naši novinarski tekstovi blizu literature i da treba da pišemo priče i pjesme i objavljujemo i da pripremamo svoje knjige. U "Zadarskoj reviji" objavljivao je kritičke prikaze i eseje prof. dr Mirka Skakića o Meši Selimoviću, Novku Simiću i Desanki Maksimović i poeziju dobojskih i bosanskohercegovačkih pjesnika.

Nikola Davidović je u svojim romanima, čiji su izdavači bili u Beogradu i Parizu, otkrivao nešto skriveno i tajanstveno u čovjeku i njegovoj duši. Prof. dr Mila Alečković Nikolić se upitala: "Da li je pisac Amnezije filosof, antropolog, kosmolog ili muzičar? Nikola Davidović je sve to zajedno u slikama i jeziku pesnika u prozi". I dodala: "On je u romanu i pripovedač i filosof, i prorok i svedok". A pjesnik, pogotovu u tuđini, "najčistija je gruda svoje zemlje", pisao je Jovan Dučić.

Izdavač i vlasnik knjižare "Sloga-Presse" u Parizu Bogosav Daničić štampao je romane Progonstvo, Šema, Ilizija i Amnezija zajedno sa izdavačima u Beogradu. Amnezija je štampana samo u stotinu primjeraka i bila u najužem izboru za NiN-ovu nagradu najboljeg romana u Srbiji i Jugoslaviji. "Ako čitalac opterećen svakodnevicom odluči da uzme u ruke ovaj dvotomni roman, za današnje vreme neuobičajenog obima od 1584 stranice neće mu biti lako ni da ga usvoji, ni da osvoji, ali ni da ga ostavi", preporučila je prof. dr Aleksandra Vraneš u recenziji za drugo izdanje Amnezije.

Bogosav Daničić je u jednom intervjuu kazao da je Nikoli Davidoviću u Zadru "sve bilo zaplijenjeno, cijela biblioteka, rukopisi njegovih romana, sva korespodencija, sve što je imao". U predvečerje kataklizme u Jugoslaviji odlazi u Francusku, prvo u Lion, zatim u Pariz. Pisac se i stvarno našao između prokletstva i blagoslova. Još u prvom od tri izdanja romana "Progonstvo" Nikola Davidović naslutio je političko i socijalno rasulo zemlje u kojoj je živio i stvarao. U Parizu je postao član književnog udruženja Maison des ecrivains i PEN kluba Francuske. Uporedo sa pisanjem romana stvorio je i Knjigu razmišljanja, svoje viđenje svijeta i vremena u kome živimo i otkrivamo i sopstvene misli. A roman Šema proglašen je za najbolju knjigu u dijaspori 2002. godine i doživjela je dva izdanja. Svijet je i u ovom romanu Nikole Davidovića prepoznao bogatstvo duha i svježinu i ljepotu piščevog stila.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

granicni prelaz Gradiska AMS RS

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!

Čitaoci reporteri

Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Webmaster © Robna Kuća Doboj. Sva prava pridržana.